ljeto.more.vrućina.turisti. da ljudi, moj se grad napokon napunio ljudima. i što je najbolje, komadima ;)
eto upravo slušam ljubavne pjesme. srce drapajuće.pune osjećaja. savršene. tako iskrene.
sterling knight - hero
što je to ljubav?
oš nedavno sam skužila da ljubav iz pjesama, iz filmova zapravo i ne postoji. ne postoji neki princ na nekom glupom bijelom konju. to je sve samo bajka. mislim, kao da je ljubav neki mit. shvatila sam da sve ima svoju prolaznost, sve ima svoj rok trajanja. možda isto tako i ljubav ima svoj rok trajanja? i kada ono prođe, jednostavno se pokvari, više ne valja. ništa ne traje vječno, pa čak ni život, a zašto bi onda ljubav mogla biti vječna?
ma jednostavno previše razmišljam. ali što više i više ja razmišljam, to manje znam. sve je to jednostavno komplicirano.
kao neki labirint iz kojeg je teško pronaći izlaz.
a što je to uopće ljubav? što je zapravo to kada ti nekoga zbilja voliš? dali bi onda čak i dao život za njega? dali je to onda vječno? ili sve to prođe, baš kao što je i 1.ljubav prošla?
za mene je sve to zagonetka, i to ogromna zagonetka.
ako jedan dan zbilja osjetim ljubav! ako jedan dan zapravo nekog budem voljela! pa čak i dala život za njega! i kada budem sigurna da če to biti vječno! i da neće proći! javit ću vam..
do tada..
ljudi ne mislite na ljubav, samo uživajte, ne treba sve uvijek biti savršeno, jer savršena veza ne postoji..
tako ću i ja, uživati:)
ako ne budem na to mislila, jednostavno če se dogoditi :) valjda :)
I da pooz filipa, mog frenda i novog blogera, koji je otvorio blog na moj nagovor :)
BOGATI ČOVJEK
Ovo je priča jednog bogatog čovjeka,
Čije če priča trajati do vijeka.
Ovo je priča o brodolomu njegove sudbine,
I o tome kako on za sreću gine.
Ovo je priča o glavnoj ulozi mladićeva života,
O tome kako je ljubav njemu najtužnija nota.
Bogati je čovjek proputovao svijetom,
I mnogo toga vidio okom.
Svijet je proputovao ,
Ali nikada nije iskreno volio.
No onda kada je dignu ruke,
Život mu je podario još veće muke.
Upoznao je lijepu ženu,
Tako krhku,tako snenu.
Nju je on iskreno ljubio,
No onda je sve izgubio,
Jer je u tom sjaju jadni mladić preminuo.
No lijepa žena se snašla,
I sebi nakon tjedan dana drugog je pronašla.
Njemu da ga voli je lagala,
A drugom se čovjeku podala.
I tako je mladi bogati čovjek umro u laži,
I vijerovatno svoju ljubav čak i na 2 svijetu sada traži.
Fige ću mu držati,
Da kada počne iskreno ljubiti,
Da neće ponovo sve izgubiti..
Radi neke lažljive krhke,lijepe i snene djevojke.
17:08 ,
Komentiraj { 89 }
Print
SUDBA
Dvoje mladih su se voljeli,
I svake su noći zajedno u more snova plovili.
Zajedno su plakali,
I najtužnije trenutka života dijelili.
Kažu da se ta ljubav zauvijek pamti,
No to vrijeme neće da se vrati.
Mislili su da će ostati zajedno za uvijek,
Pa im se činilo da se poznaju oduvijek.
Ljubili su se strastveno,
I ništa nisu činili nasilno.
Sve je to bilo tako prirodno,
Ma predivno.
Kako su se samo noćima grlili,
A nekad su se satima smijali.
Leptiriće su oboje u trbuhu imali,
A nekad su zajedno i najljepše stihove sastavljali.
Mislili su da če ostati zajedno zauvijek,
No nisu znali da sreća ima kratak vijek.
Jedan dan momak je u rat pošao,
I nikada svojoj voljenoj više nije došao.
Iako je obećao da će doći,
I da će je opet ljubiti moći.
Svake noći djevojka se nadala,
I skoro pa nikada nije spavala.
I onda kada je,
Njega je sanjala.
No onda je ružna sudba na vrata pokucala,
I ona je saznala da je njena ljubav života poginula.
Disati nije mogla,
A ni odavno nije jela.
Nekada je bila obučena u bijelo,
A sada je samo crna.
I dan nakon sprovoda, gdje se sa svojim momkom pozdravila,
Ona je od tuge umrla.
Iako se čini da priča nema sretan kraj,
ako vjeruješ u raj,
Tada znaj da ova priča ipak ima sretan kraj.
Ljeto nam je stiglo, škola je završila. avanture su počele.
no nažalost vrijeme prebrzo leti. ne znam kako ni zašto, ali jednostavno pre brzo. nisam se ni okrenula već je prošla cijela godina. za tren oka biti ću neka sijeda starica, ako i to doživim.
nekako mi se sve češće čini, kao da me prati loša sreća i kompliciranost, a što je najgore ja volim biti jednostavna, ali ne mogu. kao da mi netko ne da.
inače sam prava romantična dušica, rasplačem se na neku dobru knjigu, ili na neki tužan film.
mislim, kao da je loše u današnjem svijetu plakati. a što je najgore. sve mi se čini nekako lažno i nestvarno. ljudi se samo pokušavaju uklopiti, pa makar izgube putem sebe. mislim, kada si tužan, ili u nekoj drugoj situaciji, ljudi samo navuku lažan osmjeh, kao da je sve uredu. samo da bi negdje se uklopili. da bi se s nekim sprijateljili. mislim, kao da bi onda takvo nekakvo prijateljstvo koje je napravljeno s lažnim osmjehom išta i vrijedilo !?
često mi kroz glavu prolaze svakakva pitanja.
pitanja o tome gdje je svijet krenuo. mislim, oduvijek me uče da budem poštena, iskrena, da ne kradem, ne lažem ni ništa slično. a kada se zapravo okreneš , vidiš da više nitko ne igra po tim pravilima i vrijednostima. i onda što je najgore, počneš osuđivati te osobe, a za manje od trenutka pretvoriš se u njihove kopije.
mislim da me takva pitanja ne bi trebala mučiti, ne neku tinejđericu koja se samo želi zabaviti.
ali me muče.
mislim ove današnje generacije. pa to nije normalno. vidim neke male klince, nisu viši od metar i 20 , već psuju, puše. misle da su face. mislim, gdje je sve ovo krenulo? di čemo svi mi završiti? mislim, ne želim rećii sam ja nekakva prokleta svetica, ne to definitivno nisam. no svejedno, s usporedbom, s ovom malom dječicom, koja bi još trebala igrati lovice i gledati teletabise a ne biti vani do 12 navečer sa nekim klošarima i piti i pušiti. oni su vam sada zbog toga cool, oni su face. ma jesu vraga, u čijim su očima oni face, u mojim sigurno nisu.
zato obožavam razdoblje kada sam bila malena beba, išla u vrtić. sve je još donekle i bilo normalno.
svijet je izgledao jednostavnije, vidio si samo ono dobro. svej je izgledalo prepuno boja, tako čarobno i magično. kad ti se plakalo, plakao si, kada ti se smijalo , smijao bi se bez obzira na sve .
što više odrastam to shvaćam, da u svijetu odraslih( u koji ja ne želim još ući) ništa nije jednostavno. o svemu se treba razmišljati i iz svega treba izvući neku pouku, gotovo više nitko ne sanjari, svi se brinu samo za novac i kako će zaraditi. sve je to prekomplicirano za moj svijet.
zato i volim snove .. dada.. u njima je sve jednostavno
Ajde ljudi peace
18:17 ,
Komentiraj { 57 }
Print
